Are you interested?
Naša Ozonska Rješenja Optimiziraju Nadogradnju Metana
Vodikov sulfid (H₂S) predstavlja problem u mnogim slučajevima jer može uzrokovati neugodne mirise i koroziju. Vrlo je čest u, primjerice, postrojenjima za bioplin postrojenja industrijeU ovom dijelu posebno se fokusiramo na dvostupanjska bioplinska postrojenja, gdje je anaerobni digestor odvojen od jedinice za nadogradnju metana. U ovom slučaju, visoke koncentracije H₂S već su prisutne u digestoru, gdje se može ubrizgati ozon kako bi se problem smanjio.
Budući da se proces digestije odvija u anaerobnom, tj. okruženju bez kisika, ubrizgavanje ozona mora biti vrlo precizno i pažljivo izvedeno. Ozon se ubrizgava u zračnu komoru iznad mikrobnog sloja reakcije. Alternativno rješenje je dodavanje ozonacijske komore između anaerobne digestije i nadogradnje metana. Ovo drugo rješenje je sigurnije u pogledu održavanja anaerobnog okruženja, ali ima veće investicijske troškove.
Učinkovitost Ozoniranja u Zračnim Komorama Digestora
Zračna komora iznad digestora ima dovoljan volumen koji omogućuje dovoljno vremena da ozon reagira s H₂S. Zbog toga je reakcija oksidacije ozonom iznimno učinkovita. Na slici je prikazan referentni slučaj smanjenja H₂S u digestorskoj komori tretiranoj ozonom.
Ozoniranje H₂S
Gornja slika pokazuje da ozon omogućuje smanjenje H₂S za više od 80%. To znači da se koncentracija H₂S može smanjiti s 500 – 1000 ppm na 75 – 150 ppm već prije faze nadogradnje metana. Ovisno o uvjetima i zahtjevima, nudimo širok raspon prilagođenih rješenja koja optimiziraju smanjenje H₂S i minimiziraju potrošnju energije. H₂S se oksidira u SO₂, čime se znatno smanjuju problemi s mirisom i korozijom, prema gore prikazanoj reakciji.
Ozon pruža niz prednosti u smanjenju H₂S, posebno u usporedbi s alternativnim tehnologijama. Na primjer, upotreba željezovog klorida (FeCl₃) u anaerobnom digestoru bila je najčešća metoda dugi niz godina. Međutim, to rezultira visokim operativnim troškovima, jer se željezov klorid kontinuirano troši tijekom anaerobne digestije. Osim toga, željezov klorid može dodatno povećati koroziju, budući da ima visok korozivni potencijal.
Ozoniranje ima znatno veću učinkovitost u usporedbi s ubrizgavanjem/tretiranjem konvencionalnim zrakom ili kisikom, zbog visokog oksidacijskog potencijala ozona. Ako se koristi zrak, konačna kvaliteta bioplina se pogoršava, jer se visoka koncentracija dušika ne može ukloniti u sljedećim procesnim koracima. Korištenje kisika izbjegava smanjenje kvalitete bioplina, ali je učinkovitost tretmana znatno niža u usporedbi s ozonom, jer reakcije oksidacije kisikom teku znatno sporije. To znači da tretman kisikom zahtijeva veće volumene i dulja vremena reakcije, dok ozon postiže učinkovitu obradu u kraćem vremenu i s manjim volumenima. Zbog toga je ozoniranje posebno prikladno za postrojenja s ograničenim prostorom.
